جان چوك



Arep sambat, di kiro kurang syukur.
Apeh misuh, jare kok koyo ra tau kenal sing welas asih.
Arep meneng ae tapi kok yo koyo ngene banget.
Apeh ora di rasake, jare senajan roso iku ono yo kerono nikmat.

Aku kudu piye? 

Takon kowe, kok yo podo mumete.
Ora takon, di kiro iso ngatasi dewe.
Arep takon, mengko di welehke.
Apeh meneng, di kiro keminter.

Aku kudu piye?

Isone curhat, di kiro nyambat.
Ming ngomong, di anggep kopong.
Di sambati, durung mesti nganani.
Meneng ae, di kirani penak wae.

Aku kudu piye?
Bukan siapa-siapa. Hanya pejalan biasa